Franjo Tudjman hrvatska politicka legenda na putu u vjecnost

Franjo Tudjman - prvi predsjednik obnovljene hrvatske srednjevjekovne suverenosti 1999-2005

Dr. Franjo Tudjman i hrvatske domoljubne snage su uz Bozji blagoslov uspjeli obnoviti srednjevjekovnu hrvatsku drzavnost, obraniti u nametnutom ratu kroz srpsku fasisticku agresiju (Crnu Goru ne zaboraviti) i na veliko cudjenje svjetskih centara moci i tajnih sluzbi, ne samo stvoriti vojsku za obranu drzave i uspostavu vojne ravnoteze nakon nametanja embarga na uvoz oruzja napadnutim zemljama (dobra osnova za tuzbu protiv UN-a i EU-a da u Hrvatskoj postoji i jedan politicar koji zeli dobro Hrvatskoj) vec i tako uvjerljivo i nadmocno pobijediti, otpuhati drskog, napuhanog i arogantnog (po Velikoj Britaniji i Francuskoj nepobjedivog i odlicno organiziranog srpskog agresora) velikosrpskog agresora kroz Bljesak i Oluju.

Vodja hrvatskog naroda u olujnim vremenima po Bozjem blagoslovu

Ovaj cijeli period 1991. – 1995. je bio jedno veliko cudo najprije Bozje i svih hrvatskih branitelja, Tudjmana i domoljubnih snaga. Posebno, kada se vidi danas koliko posrbice (Jugoslaveni, srbofili, HHO, udbasi i co.) jos uvijek imaju utjecaja u hrvatskim politickim, medijskim, ekonomskim, kulturnim strukturama. Najbolji primjer je i HTV gdje se docekuju Velikosrbi bez rijeci isprike hrvatskom gledateljstvu da za svoj novac mora gledati one, koji su bodrili velikosrpske koljace (Tijanic, Karic itd.) a po Galicu ce uskoro i Brena ponovno na YU-HTV.

Dr. Tudjman je sa svojim narodom i uz Bozji blagoslov napravio nemoguce i oslobodio Hrvatsku, a u BiH prisilio do nogu potucene Velikosrbe na potpisivanje mira inace bi HV i HVO za dva dana bili na povijesnoj hrvatskoj granici, Drini.

Dr. Tudjman je puno veci politicar od izdajnika J. B. Tita - najveci politicar 20. st.

Po ostvarenom i po nepovoljnoj konstelaciji snaga Tudjman ide u red najboljih politicara u ovom stoljecu, mislim da nijedan politicar nije imao ovako nemogucu situaciju i da je napravio tako puno. Jedini problem koji baca sjenu na ove ogromne uspjehe je hrvatska diplomatska i medijska naivnost i neulazak u vojno vec oslobodjenu Banja Luku (Srbi su bili u onom, sto najbolje znaju, kada Hrvati imaju bar pracku - bezaniji iliti poznata srpska defanzivna taktika, kada nisu civili u pitanju vec hrvatski bojovnici).

Hrvatska je morala ici do kraja u BiH jer inace hrvatska granica nije geostrateski sigurna. Ali ovo se ne moze Tudjmanu samom zamjeriti, da je uopce vodio naciju u suverenost, obranio i pobijedio sam protiv cijelog politickog svijeta i vladara zemaljskom silom, oslobodio Hrvatsku je velika i ogromna stvar, ali u BiH je Hrvatska lakomisleno i glupo prokockala kapital stecen krvavim vojnim pobjedama, sto se nije smjelo dogoditi. Isto tako je dopusteno osnivanje antihrvatskih toboznjih civilnih udruga, preoblacenje kaputa Titovih stupova drustva kao N. Pavica, Z. Puhovskog, J. Perkovica itd.

Tudjman nije imao diplomaciju, nije imao jednog Nikolu Pasica, naravno na hrvatskoj strani, nije imao jednog pametnog covjeka koji bi diplomatski ucinio ne maksimum, nego jedan najobicniji diplomatski minimum. Sada se nalazimo u nemogucoj situaciji, da je Hrvatska nakon pobjednika u BiH spala na ugrozene Hrvate u BiH koje nitko ne shvaca ozbiljno, a najmanje sluzbeni Zagreb.

Tudjmanovo velebno djelo je stvaranje drzave - nadogradnja je pred nama

Hrvatska je propustila bolje kapitalizirati svoje vojne pobjede u BiH i to nam se sada vraca kao bumerang. Ja bih se usudio tvrditi da je i zato kriv utjecaj starih udbasa, posrbica i ostalih koji su se infiltirali u hrvatske vojne, spijunske i politicke strukture (pogledaj slucaj J. Perkovic, ubojstvo M. Baresica, premlacivanje branitelja Vukovara Jastreba itd.). Kada njima Englezi plate, nadju oni dobre razloge da HV ne udje u Banja Luku i da Tudjmana u to uvjere. Ne vjerujem, da se nije moglo i moralo vise ostvariti.

Nijedan narod ne poklanja tako krvavo steceno kao Hrvati, nijedan narod nema politiku, koja je toliko protiv samog sebe uperena, naravno, ne protiv njih jer oni dobivaju lovu od stranih gazda da rasprodaju Hrvatsku, da uniste HV itd. A mogli bi biti tako jaka i ponosna drzava. Tudjman je pokazao pravi put, ali nije mogao on sam sve. Da smo imali ove danasnje politicke glupane i egoisticne veleizdajnike nikad ne bi bilo pobjede 1995., nikad se ne bi nista radilo, sto bi Hrvatskoj koristilo.

Kao sto su primili skandalozne optuznice protiv hrvatskog vojnog i politickog vrha i pristali na akcijski plan na preostalu hrvatsku politicku pamet, isto tako bi priznali SAO Krajinu radi ulaska u EU, priznali bi i velikosrpsku vojnu pobjedu, da se od njih tada to trazilo. Hrvatska ima srecu da je 1990. imala F. Tudjmana, a ne jednog sitnog sarmera i bivseg udbasa S. Mesica ili jednog EU janjicara Ivu Sanadera i pobratima posrbicu Ivicu Racana.

Hvala ti Svevisnji na realizaciji suverenosti i da se opet vije hrvatska sahovnica diljem svijeta, gdje Hrvati zive i nastupaju pronoseci nasu slavu kroz tvoj Blagoslov, kakav ima malo naroda.

Hvala ti na hrvatskom Mojsiji F. Tudjmanu koji nas je izbavio iz velikosrpskog ropstva i politickih stranputica hrvatskih posrbica tkz. Jugoslavena.

Tudjmanova velicina raste iz dana u dan kroz nesposobnost hrvatske aktualne politike

F. Tudjman je bio pravi covjek, drzavnik i vizionar koji je volio svoj narod i svoju zemlju. Danas imamo samo sitne politicke lopove, stakore i ulizice, koji znaju samo slusati, sto im nasi vjekovni neprijatelji kazu, nema tu mjesta za suverenost, hrvatski narod i postivanje nase slavne povijesti. To je za njih mrak tudjmanizma a ne vide, da je narodu odavno pao mrak na oci i da ih nitko vise ne shvaca ozbiljno osim medija koji kao i oni sluze stranim interesima.

U okolnostima u kojima si stvarao drzavu bilo je puno zamki i puno mogucnosti da se pogrijesi, bio si od strane nebeskih zastitnika tako vodjen da Hrvati budu svoji na svome i da pobijede sami protiv svih. Imao si svoj narod, najbolje ratnike i vjeru u Dobro, sve ono cega hrvatska politika vise nema. Oni imaju EU, SiCG, cetnike i antihrvatske udruge i medije, tj. sve za put u pakao. Nakon tvoje smrti se pokazalo koliko je nemoguce glupa i nesposobna hrvatska politika. S takvim Titovim kadrovima, udbasima, posrbicama i privatizatorima stvarati drzavu u ratu je bilo najvece politicko cudo u 20. stoljecu. Dogodio se Blagoslov i ujedinjeni hrvatski narod kojega ni 3. armija u Europi i udruzene cetnicke snage, monoliti prosrpski lobi u EU i UN-u te embargo na uvoz oruzja nisu uspjeli slomiti.

Pomolit cemo se za Tebe, zahvaliti se Svevisnjem i zapaliti svijecu. Zahvalit cemo ti sto nisu uspjeli unistiti nasu vjeru i nadu, nisu uspjeli ponovno ubiti Hrvatsku, gdje si i Ti u svojoj mladenackoj zabludi sudjelovao, nije se ponovio toliko zeljeni Bleiburg od strane EU-a i medjunarodne zajednice. Imao si veliko neustrasivo hrvatsko srce kojemu je strah bio nepoznat, ljubav prema Domovini motivacija i vjera u svoje nepobjedive hrvatske ratnike. Ti si u njih vjerovao, oni su to opravdali, zato smo po Blagoslovu Hrvati i pobjednici.

Otisao si od nas i usao u vjecnost kao hrvatska politicka legenda.

Znam da ti nije lako gledati ove bijednike koji sada sjede u foteljama, koje ste im ti, ujedinjeni hrvatski globalni narod i branitelji omogucili.

Otisao si kao pobjednik i kreator hrvatskog politickog i vojnog cuda. Imao si veliko srce i nisi kaznio posrbice i komunjare, zato ti zahvaljuju detudjmanizacijom. Nisi bio krvozedan kao Tito da ih posaljes na onaj svijet, sto su oni napravili sa cijelom porobljenom drzavom Hrvatskom, nisi ih cak ni sudio, to ti je jedina mrlja na tvom velebnom djelu za hrvatsku drzavu i naciju.

Neka ti je laka hrvatska zemlja koju si ljubio i kojoj si vratio ponos pobjednika, te sto si omogucio da se zna za hrvatsko ime u svijetu. To ti hrvatski narod zaboraviti nece nikada. Sto ti mi zahvaljujemo oni ti ne mogu oprostiti (EU, SiCG, Mesic, Velika Britanija itd.). Postivanje Ustava je u danasnjoj Hrvatskoj najveci vic. Cemu Ustav kada ima Brüssel, London (Hag) i Beograd (slucaj Jovic).

Zivi u vjecnosti pobjednika, pobjednicki hrvatski narod te nece zaboraviti, naprema tvojoj velicini i sjaju danasnja hrvatska politika je tek samo EU-tanazirani mrak tj. plan B za Hrvate nakon cetnickog noza i genocida.

Vjecni pozdrav pobjedniku od pobjednika, tvojih Hrvata. Cekamo novog pobjednika da Hrvatskoj osvane novi dan hrvatske politike i hrvatskog puta, politicke neutralnosti, umjesto utapanja u novom ropstu novo stare EU-YU-integracije koja po hrvatskom Ustavu nije moguca.

Tomislav Kralj - Crocop

Zivotopis dr. Franje Tudmana

"Da, slobodna i neovisna, demokratska Hrvatska jest za integracije sa svijetom, ali za integracije u kojima ce živjeti kao hrvatski subjekt, u kojoj nece drugi više nametati svoju volju hrvatskome ...".

"UVIJEK I SVE ZA HRVATSKU,
A NAŠU JEDINU I VJECNU HRVATSKU NI ZA ŠTO"

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudman ostvario je ponovnu uspostavu suverene i demokratske hrvatske države.

Hrvatski narod, koji je desetljecima bio rob totalitarnoga komunistickog i jugoslavenskog, odnosno velikosrpskog terora, prvi put pod vodstvom dr. Franje Tudmana uspio se ujediniti i ostvariti svoj vjekovni san. Njegov program pomirbe zavadenoga hrvatstva bio je, i jest, izlaz iz svih povijesnih nedaca i poteškoca. Postavljajuci stvaranje države kao najviši cilj, otklonio je ideološke razlike u domovini i omogucio ujedinjavanje domovinske i iseljene Hrvatske.

Nakon proglašenja suverene i samostalne Republike Hrvatske pocinje i velikosrpska vojna agresija na Hrvatsku. Predsjednik Tudman uspio je nakon mukotrpnoga politickog i diplomatskog pregovaranja izboriti medunarodno priznanje 15. sijecnja 1992. Vodio je pobjednicki domovinski rat, koji je 1995. završen vojno-redarstvenom akcijom "Oluja", ali i zajednickim akcijama "Maestral" i "Južni potez". Mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja 1997. Hrvatska je pod njegovim vodstvom postala cjelovita i slobodna.

"Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vjecnu Hrvatsku ni za što" bilo je temeljno nacelo i životni put utemeljitelja suverene hrvatske države dr. Franje Tudmana.

DR. FRANJO TUĐMAN
POVJESNICAR I DRŽAVNIK

Veliko Trgovišce 14. svibnja 1922. - Zagreb 10. prosinca 1999.
Oženjen suprugom Ankicom.
Otac troje djece Miroslava, Nevenke i Stjepana.
Djed unucima Deanu, Siniši, Nini, Ivani, Ana-Mariji i Neri.

 
1922 - 1961
Mladi Franjo Tudman

Dr. Franjo Tudman roden je u Velikom Trgovišcu, opcinskom mjestu u Hrvatskom zagorju, 14. svibnja 1922. Njegov otac Stjepan, poznati aktivist Hrvatske seljacke stranke, i majka Justina rodena Gmaz imali su, osim Franje, jos dva sina: Stjepana i Ivicu. Majka mu je umrla 1929, kad je pošao u pucku školu. Brat Stjepan poginuo je kao pripadnik antifašistickog pokreta u proljece g. 1943. Oca Stjepana, iako je bio jedan od glavnih pokretaca antifašistickog pokreta u Hrvatskom Zagorju i clan ZAVNOH-a i AVNOJ-a, likvidirala je - zbog njegovih kritika nove jugoslavenske vlasti - tajna jugoslavenska policija u proljece godine 1946.

Osnovnu, odnosno pucku školu Tudman je pohadao u rodnom mjestu (1929-1933). Srednju je školu polazio u Zagrebu (1934.-1941.), gdje se uzdržavao uglavnom sam, poducavanjem drugih. Vec kao srednjoškolac sudjeluje u nacionalnom demokratskom pokretu, zbog cega je g. 1940 bio pritvoren.

Od godine 1941 sudjeluje u antifacistickom partizanskom pokretu i u socijalnoj revoluciji u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Još u ratu, potkraj sijecnja 1945, upucen je, kao jedan od hrvatskih predstavnika, u Vrhovni štab NOV i POJ u Beograd. Zatim radi u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva narodne obrane, u Generalštabu JNA i u uredništvu Vojne enciklopedije. U Beogradu završava i studij na Višoj vojnoj akademiji (1955 - 1957). Iako je potkraj godine 1960 promaknut u cin generala, vec sljedece godine (1961) na vlastiti više puta postavljeni zahtjev napušta aktivnu vojnu službu da bi se mogao sasvim posvetiti znanstvenom i spisateljskom radu.
 

1961 - 1989
Povjesnicar Franjo Tudman

U Zagrebu godine 1961 osniva Institut za historiju radnickog pokreta i ostaje njegovim direktorom do godine 1967. Godine 1963 izabran je - na osnovi habilitacije - za profesora na Fakultetu politickih znanosti Zagrebackog sveucilišta, gdje je predavao predmet Socijalisticka revolucija i suvremena nacionalna povijest. Stupanj doktora povijesnih znanosti postigao je 1965 na Zagrebackom sveucilištu obranom disertacije "Uzroci krize monarhisticke Jugoslavije od ujedinjenja 1918 do sloma 1941."

Vrlo rano, još u prvoj polovini pedesetih godina, Tudman se je poceo baviti znanstvenim radom. Objavio je veci broj rasprava i clanaka - više od 150 - iz povijesnih znanosti, vojne teorije, suvremene nacionalne povijesti, te filozofije povijesti, medunarodnih odnosa. Sudjelovao je na više znanstvenih simpozija u domovini i u inozemstvu i držao predavanja na sveucilistima u Cehoslovackoj, Italiji, Njemackoj, Austriji, Kanadi i SAD. Godine 1966 na Harvardskom je sveucilištu, u okviru serije Medunarodnoga seminara, održao predavanje pod naslovom "The Future of Supremacy and of Coexistence in the Nuclear Age of the World's History" (Buducnost prevlasti i supostojanja u nuklearnoj eri povijesti covjecanstva). Bio je clan uredništva vojno-teorijskog casopisa "Vojno delo", redaktor i pomocnik glavnog urednika "Vojne enciklopedije", suradnik i redaktor enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, glavni i odgovorni urednik casopisa "Putovi revolucije", clan izdavackog odbora casopisa JAZU "Forum", clan izdavackog odbora "Hrvatskog tjednika" i clan uredništva "Glasnika Hrvatske Demokratske Zajednice".

Od godine 1962 do 1967 Tudman je predsjednik Komisije za medunarodne odnose i clan Sekretarijata Glavnog odbora Socijalistickog saveza Hrvatske. Od godine 1965 do 1969 narodni je zastupnik Prosvjetno-kulturnog vijeca Sabora SR Hrvatske i predsjednik Odbora za znanstveni rad Prosvjetno-kulturnog vijeca Sabora. Bio je clan Upravnog odbora i Izvršnog odbora Matice hrvatske i predsjednik Komisije Matice hrvatske za hrvatsku povijest. Clan je Drustva hrvatskih književnika od godine 1970 i clan Hrvatskog centra PEN-a od godine 1987.

Vec su prvi objavljeni Tudmanovi tekstovi iz podrucja vojne doktrine o osvajackim i oslobodilackim ratovima - u kojima je, polazeci s gledišta da svaki narod treba imati svoju oružanu silu, zastupao koncepciju naoružanog naroda i teritorijalne obrane - postali predmet kritike pobornika centralistickochegemonistickih shvacanja i optužaba zbog tobožnje nemarksisticnosti i nacionalizma. Tudmanova gledišta - poglavito njegovo protivljenje nametanja kompleksa krivice hrvatskom narodu zbog NDH u drugomu svjetskom ratu i upozoravanje na preuvelicavanje jasenovackih žrtava - izložile su ga politickim, a zatim i sudskim progonima. Godine 1967 bio je iskljucen iz Komunisticke partije. Morao je napustiti Institut, uklonjen je sa Sveucilišta i umirovljen radi sprjecavanja javne djelatnosti, kad mu je bilo samo 45 godina.

Kad je godine 1972. zapoceo progon hrvatskih disidenata, bio je zatvoren, uz napomenu da je trebao postati glavni optuženik zbog tobože sumnjivih veza s inozemstvom i hrvatskom emigracijom. Zahvaljujuci intervenciji Miroslava Krleže kod Josipa Broza Tita izbjegao je višegodišnju robiju koja mu je bila namijenjena pa je osuden samo na dvije godine zatvora (kasnije je i ta osuda smanjena na devet mjeseci). Nakon Titova odlaska s povijesne scene ponovno je - u veljaci 1981 - osuden na tri godine zatvora i na zabranu svakoga javnog djelovanja u razdoblju od pet godina, i to zbog toga što je dao intervjue za švedsku i njemacku televiziju i francuski radio, u kojima je govorio o svojim povijesnim prosudbama, i u prilog pluralisticke demokracije. U zatvoru u Lepoglavi proveo je od sijecnja godine 1982 do veljace godine 1983, kad je bio pušten radi lijecenja. U svibnju 1984 vracen je u zatvor radi izdržavanja ostatka kazne, ali je u rujnu iste godine zbog pogoršanja zdravstvenog stanja uvjetno pušten iz zatvora.

Kad mu je 1987 vracena putovnica, putuje u inozemstvo - najprije u Kanadu i u SAD, a zatim u europske zemlje - gdje svojim predavanjima dovodi do budenja i stvaranja hrvatskoga nacionalnog demokratskog pokreta medu hrvatskim iseljenicima. Godine 1989 osniva Hrvatsku demokratsku zajednicu i postaje njezinim predsjednikom.

Redovni je clan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od prosinca 1992 i nositelj medunarodnih nagrada i priznanja: "Catarina de Medici", studeni 1990; Nagrada Centra za etnicke manjine 1991; pocasni doktor Sveucilišta La Jolla, studeni 1990.
 

1989
Dr. Franjo Tudman
Utemeljitelj moderne hrvatske države

Dr. Franjo Tudman nastupio je godine 1989 s jasnom vizijom suverene hrvatske države.

On je u okolnostima tzv. hrvatske šutnje i apatije u domovini vratio ponos hrvatskom narodu i organizirao ga u borbi za obnovu njegove državnosti.

Stvorivši snažan nacionalno-demokratski i opcehrvatski pokret, Hrvatsku demokratsku zajednicu, na prvim demokratskim i višestranackim izborima dr. Franjo Tudman preuzima vlast u tadašnjoj Socijalistickoj Republici Hrvatskoj i krece u obnovu svih demokratskih institucija.

Znajuci za važnost pomirbe radi konacnog ostvarenja vjekovne težnje hrvatskoga naroda k ostvarenju suverene hrvatske države, pružao je ruku hrvatskim komunistima i pozvao ih na zajednicku izgradnju i obranu mlade hrvatske države.

Sustavno je izgradivao sve bitne sastavnice države, od preustroja republicke i jugoslavenskokomunisticke vlasti do mo??????????C??? dernog hrvatskog i državnog ustroja; osnovao je posebne vojno-redarstvene snage.

Istodobno, pregovarao je s beogradskim vlastima i nudio preustroj SFRJ u konfederaciju samostalnih država kao minimum ispod kojeg hrvatski narod nikako nece ici.

Da bi omogucio hrvatskim državljanima da izraze svoju volju o samostalnoj Hrvatskoj i dobivanju legitimiteta prema Beogradu i medunarodnoj zajednici za daljne korake k uspostavi suverene hrvatske države, raspisao je povijesni referendum o samostalnosti, na kojemu se, u svibnju 1991, 94% gradana ocitovalo za suverenu hrvatsku državu izvan jugoslavske zajednice.

Bio je Predsjednik svih Hrvata, jer nije pravio razliku izmedu svojeg naroda u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, kao ni Hrvata izvan domovine. Citav njegov životni put potvrduje ga kao demokrata i humanista. Njegovim dolaskom na celo Republike Hrvatske godine 1990 uveden je demokratski poredak.

Izabran je neposredno, u dva navrata, za predsjednika Republike Hrvatske. Godine 1992 s 58% i 1997 s 61% glasova. Nikada nije izgubio ni jedne izbore!

Stvaranje Hrvatske demokratske zajednice i pocetci stvaranja hrvatske države (1989 - 1991)

28. II. - U Zagrebu, u prostorijama Društva književnika Hrvatske, u nazocnosti 300 - 400 književnika, javnih djelatnika i opcenito intelektualaca izložio u 14 tocaka "Prednacrt programske osnove Hrvatske demokratske zajednice".

17. VI. - U Zagrebu, u Jarunu, u prostorijama Nogometnog kluba "Borac", na Osnivackoj skupštini Hrvatske demokratske zajednice podnio uvodno izlaganje "O okolnostima osnutka Hrvatske Demokratske Zajednice". Za predsjednika HDZ-a izabran je dr. Franjo Tudman koji ce stranku u vrlo teškim okolnostima, prouzrokovanim srpskom agresijom na hrvatski narod i Hrvatsku i njezinim posljedicama, voditi vrlo intezivno više od deset godina.

30. VI. - U Zagrebu, na Medunarodnom zagrebackom velesajmu, u dvorani "Kumrovec", na prvoj sjednici Središnjeg odbora HDZ-a podnio uvodno izlaganje. Tada je Odbor dao potporu Skupštini SR Slovenije u povodu usvajanja ustavnih amandmana, dao javno priopcenje "Za pravo na suverenitet i samoodredenje i osobnu odgovornost", uputio zahtjev za vracanje spomenika banu Jelacicu na središnji zagrebacki trg gdje je bio prvotno postavljen itd.

1. XI. - U Washingtonu, u Predstavnickom domu Kongresa SAD-a, 13-16 sati, na konferenciji za javnost govorio o opcim politickim i gospodarskim prilikama u SFRJ, te se susreo s više americkih senatora i kongresmena.

1990

20 - 21. I. - U SAD, u Clevelandu, sudjelovao u radu I. Sveamericke konvencije HDZ-a za SAD i Kanadu, te prvoga dana konvencije održao prigodno predavanje za više od tisucu okupljenih Hrvata.

24 - 25. II. - Na I. Opcem saboru HDZ-a, u Zagrebu, u Koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski", u nazocnosti 1760 izaslanika stranke, oko 300 promatraca, 320 gostiju i 54 novinara, podnio uvodno predavanje "Programske zasade i ciljevi HDZ"; drugi dan sabora neposrednim tajnim glasovanjem i 1382 glasa od 1426 delegata koji su glasovali, izabran za predsjednika stranke koju je stvorio.

27. II. - U Zagrebu, na konferenciji za novinare, osudio napad predsjednika SKH Ivice Racana na I. Opci sabor HDZ-a nazvavši je "strankom opasnih namjera", odbacivši njegove insinuacije i ocjenjujuci ih nedemokratskim, totalitarnim i sektaškim.

28. III. - Na Osnivackoj skupštini HDZ-a u Benkovcu, pred hotelom "Asseria", dok je više stotina tamošnjih militantnih Srba onemogucavalo održavanje skupa, jedan je Srbin pokušao izvesti atentat na dr. Tudmana u trenutku njegova obracanja skupu.

22 - 23. IV. - Na prvim, nakon pedeset godina, demokratskim tajnim i neposrednim izborima u Hrvatskoj, lista HDZ na celu s dr. Franjom Tudmanom od izabranog 131 zastupnika dobila 104 zastupnicka mjesta; zajedno s izbornim rezultatima u drugom krugu izbora - 6 - 7. svibnja - HDZ je od od 356 dobio 205 mjesta u Saboru SR Hrvatske.

12. V. - U prigodi Majcina dana uputio cestitku svim hrvatskim majkama "u ovim prelomnim trenutcima, kad se, nakon teških desetljeca najrazlicitijih nevolja, rada nova Hrvatska" i uputio poziv "citavom hrvatskom narodu u Domovini i iseljeništvu, te svim gradanima Hrvatske, da 30 svibnja 1990, na dan saziva Hrvatskog sabora i izbora Vrhovništva suverene Hrvatske, proslave kao Dan hrvatske državnosti i da to ubuduce cine tradicionalno."

30. V. - Nakon više desetljeca konstituiranja prvog parlamentarnoga višestranackog Hrvatskog sabora, tajnim glasovanjem, s 281 glasom za i 57 nevažecih, izabran za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske. U prigodnom je govoru ukazao i na vrlo teške prilike u kojima se to preuzimanje vlasti zbivalo i najavio zadace koje stoje pred Hrvatskim saborom.

12. VI. - Sudjelovao u radu sjednice Predsjedništva SFRJ u Beogradu, gdje se raspravljalo o buducem uredenju SFRJ.

20. VI. - U Zagrebu, u posjet primio Otta von Habsburga, zastupnika u Europskom parlamentu.

26. VI. - U Beogradu sudjelovao u radu sjednice Predsjedništva SFRJ.

10. VII. - Otvorio tradicionalne Dubrovacke ljetne igre.

22. VII. - Otvorio tradicionalnu Medunarodnu smotru folklora u Zagrebu.

25. - 26. VII. - Podnio uvodno izlaganje na zasjedanju Hrvatskoga sabora kad su prihvaceni amandmani na Ustav kojima je Republika Hrvatska postala nositelj politickoga i gospodarskog suvereniteta a s državnih znakovlja i institucija odbacena sva socijalisticka obilježja. Hrvatski sabor je usvojio amandman na Ustav SR Hrvatske, kojim predsjednik Predsjednišva SR Hrvatske postaje predsjednik Republike Hrvatske.

5. VIII. - U Sinju otvorio tradicinalno viteško natjecanje Sinjske alke.

14. VIII. - U Zagrebu razgovarao s novinarima javnih glasila, te upozorio da se Hrvatska suocava s dobro organiziranom urotom, kojoj je u pozadini velikosrpska koncepcija.

24. VIII - Na izvanrednom zasjedanju Hrvatskog sabora upozorio da je Hrvatska suocena s izvanrednim stanjem - najavljivanim ustankom, koji je kulminirao u otvorenoj oružanoj pobuni.

27. VIII. - U Splitu otvorio XV. Europsko atletskog prvenstvo.

5. IX. - U Zagrebu primio u posjet rumunjskog predsjednika I. Illiescua.

6. IX. - U Beogradu sudjelovao u radu sjednice Predsjedništva SFRJ.

13. IX. - U Beogradu sudjelovao u radu sjednice Predsjedništva SFRJ.

17. IX. - U Zagrebu otvorio Medunarodni zagrebacki velesajam.

20. IX. - 1. X. - Boravio u dvanaestdnevnom posjetu u SAD i Kanadi u gradovima: New York, Cleveland, Toronto, Washington, Otawa i drugdje, gdje se susreo s iseljenim Hrvatima, te s visokim dužnosnicima Buschove administracije i americkog Kongresa i drugim javnim uglednicima, tumaceci svugdje prilike u kojima se trenutno nalazio hrvatski narod.

22. IX. - U New Havenu, na sveucilištu Yale, u nazocnosti stotinjak profesora i studenata, održao predavanje "Hrvatska i suvremena Europa".

23. IX. - Boravio u Torontu, u Hrvatskom kulturnom i društvenom centru, gdje je u nazocnosti oko 15000 Hrvata odgovarao na pitanja novinara o politickim prilikama u SFRJ i Hrvatskoj.

25. IX. - U Washingtonu, u Bijeloj kuci, susreo se s americkim predsjednikom G. Bushom i informirao ga o politickim prilikama u SFRJ i Hrvatskoj.

29. IX. - Boravio u San Joseu, u Kaliforniji, gdje mu je gradonacelnica Alvoredo predala kljuce grada, a taj dan proglasila Hrvatskim danom u San Joseu.

1. X. - U New Yorku sastao se s dr. Henryjem Kisingerom, bivšim savjetnikom za nacionalnu sigurnost u Nixonovoj vladi.

16. X. - U Zagrebu, na Trgu bana J. Jelacica, na velicanstvenom skupu u prigodi povratka obnovljenog spomenika hrvatskom banu Josipu Jelacicu na prvotno mjesto, pred oko sto tisuca okupljenih gradana, govorio je o znacenju bana Jelacica u hrvatskoj povijesti i o trenutnim politickim prilikama.

27. X. - Izjavio novinarima da se Hrvati zalažu za konfederativnu državu i da Jugoslavija može opstati samo kao konfederacija.

19. - 20. XI. - U Münchenu, u organizaciji Instituta za vanjske odnose "F. J. Strauss-Symposium", sudjelovao u radu XI. medunarodne konferencije o politici i strategiji i prvi dan održao "povijesni govor" "The Process of Democratic Transition in the South-Eastern Europe".

24. XI. - U Pisi, u Italiji, primio nagradu za mir "Caterina de Medici".

25. XI. - U Luganu, u Švicarskoj, primio pocasnu akademsku titulu Doctor Honoris Causa.

7. XII. - U povodu 120 obljetnice prvih razgovora o konfederaciji Hrvata i Slovenaca, u Celju sudjelovao u programu svecanosti i u razgovorima sa slovenskim politicarima.

22. XII. - U prigodi usvojenja i proglašenja Ustava Republike Hrvatske u Hrvatskom Saboru podnio uvodno izlaganje.

Izvor: zhdz.hr