Blagoslov Hrvatske kroz Kostelice - Hrvatska sportska velesila sto smo i drzavnicki bez veleizdaje trebali[/font]
Jucer je Janica osvajanjem svoje trece zlatne medalje u slalomu dovela Hrvatsku na prvo mjesto (!!!!!!!) ovog alpinskog SP-a, cime je Hrvatska definitivno kroz jednu blagoslovljenu i domoljubnu obitelj Kostelic ostavila iza sebe sve skijaske velesile, to je bas pobjeda Davida nad Golijatom.
Nije Janicina velicina i obitelji Kostelic samo u sportskim uspjesima i ogromnoj nadarenosti, vec u cijelom nevjerojatnom putu ove obitelji od nicega stvoriti svjetske sampione takoreci u obiteljskoj produkciji oca A. Kostelic i njegove supruge, sve ozljede nisu sprijecile ovu najbolju skijasicu svih vremena a tako prizemnu i normalnu, drago Janicu da se uvijek vrati jos bolja i svima jos jednom dokaze da njenim sportskim kapacitetima ocigledno nema kraja. Ona i njena obitelj su veliki blagoslov nasem napacenom narodu koji pokazuje i nasoj mladosti i politici kako se ide kroz zivot i da Bog nagradjuje vjerne, postene i uporne.
Nevjerojatan uspjeh nevjerojatno blagoslovljene obitelji Kostelic cime je Hrvatska definitivno kroz Kostelice postala skijaska velesila. Toliko o tome koliko smo mali, ne mozemo i kako se u EU moze samo kroz veleizdaju, pljuvanje sam po sebi i nasoj herojskoj odbrani od zadnje fasisticke srpske agresije u Europi itd. Toliko o tome koliko Hrvatska nema izbora, Hrvatska je sigurno bliza do toga da bude za 20 godina velesila nego su to Kostelici prije par godina bili svjetskom skijaskom olimpu.
Pametnom dosta, hvala ti Boze na ovoj divnoj sampionskoj pobjednickoj obitelji, hvala divnoj Janici na ovim trenutcima kada nas cijeli svijet spominje i divi se obitelji Kostelic i cijeloj Hrvatskoj skida kapu kao sportskoj velesili koja sa minimalnim materijalnim ulaganjima i bez ikakvog sistema (drzavne podrske itd.) stvara sampione u svim sportovima od skijanja, plivanja, borilackih vjestina, nogometa, kosarke, rukometa, vaterpola, atletike, jedrenja, stolnog tenisa, bocanja itd. itd. Svijet je svijestan nase iznimne nadarenosti, samo toga nasi vladajuci veleizdajnici nikada nisu bili svjesni inace bi Hrvatska izbjegla obe Jugoslavije, skinula Austriju i Madjarsku 1848 s grbace (da nam je bio jedan Gips umjesto Jelacica) i imala danas oko 40 miliona stanovnika i granicu na Drini sa Bokom i Srijemom. Kostelici i nasi sportski uspjesi potvrdjuju ovu moju tezu da su Hrvati velik narod (od sviju unistavani od vlastite politike precesto izdan i prodan) koji je svoju velicinu jos u sportu zadrzao (koja nacija priblizne velicine od 10-tak miliona) ima priblizno toliko uspjeha u sportu. Nijedna. Ni jedna Rusija nam nije ravna, Velika Britanija izaziva podsmjeh, Francuska isto tako.
Ima Boga i zato imamo drzavu kada to svijet vise nije drzao mogucim kao da Hrvatska ikada ima ovakve skijaske sampione, nije kasno da opet postanemo demografski i politicki ono sto smo u sportu, velesila i budemo svoji na svome. Samo treba voditi svoju politiku kao sto je to Kostelic radio, treba vjerovati u sebe kao Kostelici, naravno imati Blagoslov kao 1991-1995 i cijelo vrijeme u ratovanju kroz povijest, treba vratiti ogromnu iseljenu Hrvatsku bar jedan dio i eto nas za 10-20 godina na 10-15 miliona naravno uz dobru demografsku politiku i slijedjenje vlastite vizije a ne sluzenje drugima po kojima nas najbolje ne bi bilo. Hrvati su i ovako sila a zamislite gdje bi bili da nas ima preko 10 miliona ili 20-tak sto bi bilo da nas nisu kroz obe Jugoslavije unistili. Zasto se o ovom svemu u Hrvatskoj suti, razmislite sami.
Jos jednom bravo Janica, bravo Kostelici, bravo za nasu vjecnu nepobjedivu Hrvatsku!!
Sport u Hrvata
Tesko je nabrojiti ili pokusati u jednom uvodu nabrojiti sve („nebrojene“) uspjehe hrvatskog sporta i hrvatskog (nepobjedivog i nesalomljivog) duha. Hrvatski uspjesi kako u ekonomiji, vojnoj povijesti, kulturi, umjetnosti, knjizevnosti tako i u sportu imaju jedan zajednicki nazivnik – sa malo se postiglo puno i to najcesce bez drzavne institucionalne potpore i sa minimalnim uvjetima su se producirali svjetski sampioni (paradni primjer je obitelj Kostelic, Drazen Petrovic, Goran Ivanisevic, Branko Cikatic, Mirko Filipovic, Stefan Leko itd. samo neke da napomenem) od nogometa, kosarke, vaterpola, rukometa, stolnog tenisa, kuglanja, plivanja, atletike, veslanja, svih mogucih borilackih vjestina (od boksa, kickboxa, tajlandskog boksa, karatea, tekvondoa, kunf fua, nanbuda, juda itd.), tenisa itd. itd. Nabrajam po intuciji a ne po vaznosti ili prioriziranju pojedinog sporta, samo da predocim u kolikom omjeru je Hrvatska zaista velesila u sportskom smislu (ili moja teza, da je Hrvatska bas u sportu zadrzala ono kao i prije na vojno-povijesnom planu sto je kao drzava za kralja Tomislava bila i trebala (uvijek) biti da nismo imali na nasu zalost veleizdajnike (kao i danas) koji su prihvatili (bez ikakve potrebe i posebno ne prisile jer smo vojno uvijek bili sila a posebno za Madjare) 1102. tudjeg kralja, a odbacili svog, a to je velesila i jedna ponosna i nepobjediva nacija sa nesalomljivim (hrvatskim) duhom kako to Veselica ovaj fenomen naziva – hrvatski duh. Ovaj hrvatski duh na osnovu kojega smo ostvarili i nezavisnost i slobodu kroz uskrsnuce hrvatske suverenosti 1990-1995 protiv svih relevantnih sila na ovome svijetu (od JNA, te svijeta koji nije htio znati za nas i prepustio nas uz embargo na uvoz oruzja do zuba naoruzanim Srbima za veliko klanje da se stvori Velika Srbija na nas hrvatski racun kao da nam vec nisu drpili BiH, Srijem i Boku ali kada die (zbog izdaje hrvatskih komunista) onda Srbi idu do kraja), a mi bez icega uz vjeru u Boga i ljubav prema domovini i slobodi) uz Bozji Blagoslov i hrvatski (nepobjedivi) duh. Tada smo znali reci NE svjetskim manipulacijama i izmisljanjima, a danas nam to fali kao zednom voda.
Iskreni hrvatski pozdravi
Posebni uspjesi hrvatskog sporta
Tesko je reci gdje smo najvece uspjehe postigli od francuske bronce na SP 1998 u nogometu, zlatne medalje u rukometu na SP nedavno (2003), olimpijskog zlata rukometasa 1996, kosarkaskog srebra na Olimpijadi 1992 zlatnog sjaja zbog dream Teama, vaterpolskog srebra na Olimpijadi 1996, prve pobjede Cikatica na K 1 u Japanu 1993, profesionalne titule Mavrovica u boksu nazalost samo europska, dlaka ga je falila od svjetske u borbi protiv Lewisa, pobjede Gorana Ivanisevica u Wimbledonu sa Wild Card, zlatne medalje najbolje svjetske skijasice svih vremena Janice Kostelic i njenog brata Ivice zbog kojih je Hrvatska kroz jednu vrijednu i nadarenu porodicu postala alpinska velesila.
Ima i puno starih uspjeha u okviru bivse Jugoslavije gdje su hrvatski sportasi (od nogometa, kosarke, vaterpola, rukometa, borilackih vjestina, tenisa, stolnog tenisa i svih drugih sportova, sve u svemu sigurno sa najvecim udjelom participirali (sudjelovali) u najvecim sportskim uspjesima bivse drzave, sada bi trebalo i to na sve drzave po nekom kljuci ili paritetno podijeliti a ne da se npr. uspjesi u svim sportovima slijedjuju u krnju Jugoslaviju danas Srbiju i Crnu Goru (ali nasa diplomacija (cast iznimkama) ne radi nista ni za bitne teritorijalne i diplomatske teme (strateske poput sirenja istine o hrvatskoj odbrani od srpske agresije i popravljanju imidza nakon 80 godina kampanje protiv svega sto je hrvatsko u okviru bivse Jugodiplomacije) a kamoli da se o sportu brinu).
Vise detalja mozete naci u zlata vrijednom tekstu od Darka Zubrinica koji je se potrudio da sastavi pregled hrvatskih sportskih uspjeha cak i od Hrvata iz emigracije zasto ga treba posebno pohvaliti (hvala i bravo Darko s moje strane i od svih hrvatskih patriota).
Preostaje mi samo da zakljucim kako je Hrvatska sportska velesila (jaca od jedne Francuske ili Engleske) i u sportu, kao i vojnoj povijesti smo uvijek prenosili i pokazivali nas ogromni potencijal koji na politickom planu nismo nazalost uspjevali realizirati (zbog nedostatka drzave, a prije svega od 1945 zbog izdaje hrvatskih komunista koji su nas uveli u drugu Jugoslaviju u vlastitoj reziji i zasto nitko nije odgovaro i sudjelovali u svim mogucim srpskim i cetnickim sirenjima lazi o genocidnosti Hrvata i hrvatske drzave).
Sport i politika
Hrvatski sport je najbolji promicatelj nase jedinstvene prelijepe Domovine ((pre)Lijepe Nase) i ogledalo nasih ogromnih potencijala od geografskih, turistickih, geostrateskih, kulturnih, ekonomskih, vojnih i drugih koji nazalost od nasih odnarodjenih drustveno-politickih elita se dovoljno ne koriste na cast hrvatskog naroda i hrvatske drzave i umjesto da agiramo u svjetskoj politici jer imamo sve od Boga (pogledaj sportase i hrvatski duh) da budemo svoji i samostalni a ne kolonija nekih centara moci jer to ne moramo biti, ali budimo jaki u vjeri u Boga i hrvatsku slobodu/drzavu i ne mogu nam nista svi ovi relikti proslih polurobovskih vremena bivse Juge, Austro-Ugarske i kojekakvih asocijacija gdje smo puno davali a malo primali. Sirite ovakve tekstove o hrvatskih uspjesima jer da to drugi imaju (pocev od kravate, takve bogate povijesti i kulture, super vojnika i vojnu povijest jedinstvenih uspjeha hrvatskog duha) cijeli bi svijet za to znao. A nasa diplomacija kao da se stidi, reci nesto onima koji imaju predrasude o nama zbog svoje osobne neobrazovanosti (povijesne) i predrasuda koji su jos uvijek na snazi u diplomatsko-politickim etablishmentima o hrvatskoj (toleratnoj i slobodoljubivoj) naciji a ne fasistickoj (kao Srbi) kako su to Srbi o Hrvatima u svijet sirili. Nazalost u ovoj raboti ih je pomagala i hrvatska jugodiplomacija (nasa cuvena peta kolona) ciji mentalitet i bivse komunjare/udbasi jos danas drmaju hrvatskim medijima i djelovima politike. Moj prijedlog je da hrvatski diplomati svojim stranim kolegama predaju jedan primjerak „Kratki pregled hrvatske povijesti za dummies (neobrazovane glupake)“ da vide s kim imaju posla, a ne da nas uce necemu sto smo mi prije njih znali i zivjeli. Mi krijemo svoje bisere, dok drugi prodaju svoje sranje kao visoko pozitivne stvari (sjetimo se samo srpskog graha, kako moze grah biti srpski?). A nasi jugodiplomati nisu znali govoriti o hrvatskom (ne jugoslavenskom orjunaska djubradi) moru, hrvatskom psu dalmatincu, hrvatskoj kravati (ovo se jos dan danas nezna), ekscelentnoj hrvatskoj vojnoj povijesti sto hvala Bogu puno eksperata zna itd. itd. Danas to nazalost ne radi ni hrvatska drzava koja bi trebala osnovati ministerij za otkrivanje i korigiranje krivih navoda o Hrvatskoj u enciklopedijama, turistickim vodicima itd. Ali to je kao i danas Hag, kada dozvolis svi idioti (kojima karakter i savjest ne smeta) lazu i pricaju gluposti na tvoj racun sto nasi petokolonasi, Srbi i svi drugi nasi neprijatelji onda u knjige uvode i tako stvaraju jednu virtualnu ali s vremenom priznatu (iskonstruiranu i falsificiranu) stvarnost.
Zato, ne klonimo duhom i sirimo istinu o sebi i svojim uspjesima, a Hrvatska ce nadzivjeti sve ove petokolonase (Mesic, Pusicka, Feral, Nacional, Racan itd. itd.), zalosno je samo da se toliko pogresno radi i da se vrijeme nepotrebno gubi glede promocije nase drzave, povijesti, kulture a i sporta (sav potencijal Lijepe Nase vapi za upotrebom), ali siguran sam da ce biti bolje. Sport je izvrstan politicki marketing i trebamo se Bogu zahvaliti na takvim sportasima koji nas od Kostelica, Vlasic, Ivanisevica, Filipovica, Leke i puno drugih, na najbolji moguci nacin predstavljaju svijetu, npr. jedan Mirko Filipovic je u Japanu najbolji konzul Hrvatske (zalosno je da Fokus naglasava u jednog Fotonaglasku po mome sudu skandalozno, Otkad SDP ljubim sve borbe gubim sa slikom od Mirka kako ga Randleman nokautira). Ako smo Hrvati i posteni ljudi, onda se treba uspjesima radovati a poraze zaliti, a ne takva glupa i primitivna retorika u duhu hrvatskih podjela koje su nas ovdje dovele (pocev sa 1102.). Hrvatski sportski uspjesi danas su kao nekada i ogromni i nebrojeni hrvatski vojni, diplomatski (za druge zemlje) uspjesi najbolji dokument i svjedozba protiv hrvatske veleizdajnicke i minimalisticke politike koja non stop tvrdi nismo mogli, mali smo narod (kao slogan protiv nas: mala zemlja za veliki odmor, dobro da nisu rekli da smo saka jada), nismo imali izbora, a sve su samo iskonstruirali u svojim izdajnickim glavama slijedeci svoje egoisticne odnarodjene interese (sjetimo se 1102., sjetimo se 1848 i hrvatskog spasavanja austrijskog cara (vjerojatno kao hvala za ubijanje Zrinskog i Frankopana i istrebljivanje ovih dviju najvecih hrvatskih plemickih porodica koje ce nas kasnije skupo kostati glede ozivljavanja hrvaske nacionalne drzave i konsolidiranja hrvatske nacije (ali ne jugoslavenski i strosmajerovski), sjetimo se 1945, sjetimo se neulaska u Banja Luku o kojem se vise ne prica, pa ce opet biti nismo mogli tj. nije se dogodilo). Zasto nasa diplomacija ne moze svijetu reci istinu o tome da je na milione Hrvata ginulo i iseljeno zbog skoro 500 godina hrvatske odbrane slobode, vjere i Europe od osvajaca iz Turske da bi Europa imala mir (i da danas kroz Hag pljuje po nama), sto bi sve diplomate svijeta trebali znati ako znaju citati. Ali koliko su ljudi obrazovani ili nisu ukljucujuci i diplomaciju bolje da ne pocimam o tome (karijera i sposobnost znamo kako to ide, lozinka veza i poznanstvo, ne samo kod nas).
Treba siriti (sportsku i politicku) istinu i objasnjavati umisljenim i neobrazovanim stranim politicarima tko smo i sto smo, a ne stalno im se klanjati/uvlaciti jer oni nemaju pojma ni interesa da upoznaju nasu povijest, istinu i stvarne prilike hrvatske stvarnosti. Treba imati jednog Tudjmana i hrvatskog Titu za odlucno NE kada se lome nasi interesi i laze protiv nas, a nasi to nazalost sve uvazavaju (pa cak i takve optuznice iz Haga). Bilo bi lijepo kada bi se u borbu zastite istine i prikazivanja u svijetu hrvatske patnje koja iskljucivo dolazi od (volonterskih i entuzijastickih) hrvatskih pojedinaca, grupa ili udruzenja u domovini i svijetu te njihovih prijatelja bilo potpomognuto i od institucija hrvatske politike (posebno diplomacije) koji su za ovo placeni, a ne da pljescu kada Hag, Srbi i drugi pljuju po nasim zrtvama, povijesti i protiv istine i Boga.
Tomislav Kralj,
dipl. ekonom i politicki analiticar
Frankfurt a.M.
