|

'Vaša visost' i sloboda javne riječi!
Nema tome dugo kako se je na Sinjskoj Alci desio onaj bizarni incident grupe navodno organiziranih ognjištarskih zviždača koji su na spomen imena najviše državne javne institucije-Predsjednika orkestrom zvižduka demokratski izražavali svoje negodovanje. Od tada je ta viteška igra došla u nemilost visoke hrvatske politike zbog teške ugroze mlade tek rođene demokracije a 'desno orijentirani' alkari, neposlušnici skoro pa su proglašeni kao nekad u komunjarsko doba narodnim izdajicama, neprijateljima suverene hrvatske države. I to sve zbog teške uvrede njenog demokratskog suverena nenaviklog na spontani zvižduk narodnih masa (Alka, Lora, Dračevac, Knin...).
Prilikom zvanične posjete alkarske delegacije dvorima Pantovčaka, alkarski alajčauš oslovio je svog Vrhovnika u znak dodvoravanja(?) riječima ..Vaša Visosti! Jeli to učinio iz čiste, lepršave sinjske zafrkancije ili je stvarno tako mislio ni danas nije jasno; u svakom slučaju Alka je i dalje ostala tamo gdje je i bila a uskraćeni su čak i sijeno i slama gladnim alkarskim konjinama (po nalogu tadašnje ministrice 'rata', SDP-Željkice Antunović!). Postalo je sasvim očito da Vrhovnik nije shvatio ono neumjesno alaj-čauševo oslovljavanje komplimentom nego zlonamjernom i jetkom ironijom, nešto kao Vaša podlosti! Alka i dalje ostaje obudovjela, bez svog Vrhovnika, pod pokroviteljstvom priprostog cetinskog puka a alkarski vitezovi se plemenito odriču svojih novčanih nagrada u korist fonda za obranu 'ratnog zločinca' Mirka Norca, doživotnog alkarskog Vojvode. Mladost tog heroja rata trune u zlonamjerno izabranom zatvoru Gline na Banovini, poznate po četničkom zločinu nad hrvatskim policajcima iz davnog, skoro pa i zaboravljenog vremena našeg i Vrhovnikovog svetog Domovinskog rata!
Iz ovog, nikad zaboravljenog alkarskog 'slučaja' nikakvu pouku nije izvukla ni marginalna šačica hrvatskih desničarski obojenih novinara. Zbog ometanja savjesnog rada svima poznatog Tribunala i nepoštivanja Ustavnog Zakona o suradnji i povrede Njegove Visosti još dvojica novinarskih heretika moraju danas o svom trošku doletjeti pred lice pravde da bi, poniženog ljudskog dostojanstva pred već pomalo olinjalom Iustitiom rekli tek dvije riječi: nismo krivi! Komentirajući prvo novinarsko-pokajničko hodočašće Tribunalu, ministrica pravog-suđa je izjavila doslovno: 'Vlada s tim nema ništa to je stvar Tribunala koji je dužan podmiriti sve troškove'....uključivo i džeparac; umjesto tog dobili su ljuti šipak!
Neki su iz očaja stupili u štrajk glađu provocirajući inače uvijek, kad su mu novinarski drugovi u opasnosti, blagoglagoljivog predsjednika HND-a nesebičnog druga Lucu da im se bar javi u znak solidarnosti, makar i pismenim putom, razglednicom!? A u stvari novinari su sami krivi jer su, naivni i lakomisleni, 'otkrili' iz Washington Times-a davno poznatu stvar, ime zaštićenog svjedoka optužbe protiv hrvatskog generala još iz davne 1997.g. a da su bili pametni mogli su tom incognito-subjektu dati nekakvo 'konspirativno' ime, poput Vaša Visosti ili Vaša podlosti, svejedno, i nitko im ne bi mogao ništa pa ni Tribunal a cijeli bi hrvatski narod točno znao o komu se to radi; bez ikakve sumnje!
Obzirom da je ipak sloboda javne riječi u Hrvatskoj, bila ona po diktatu pisana ili 'elektronički' po Mirku Galiću režirana, jedan od najčvršćih stupova napredne demokracije mogli bi opravdano očekivati da će naš demokratski čvrsto nasađeni Vrhovnik na skorašnjem zasjedanju UN-a u New Yorku kod rasprave o ljudskim pravima ustati oštro u obranu medijskih sloboda i nepravedno optuženih hrvatskih novinara!
Sjetimo se samo njegove odlučnosti kod slatke male Helene tog simbola borbe za slobodu javne riječi, slučaja koji je izazvao čak i Ustavnu krizu u demokratskoj Hrvatskoj! Čak i HND-Luce je bio sav izvan sebe, naprosto 'pijan' od jakog i prekomjernog.....osobnog angažmana!
Možda se čovjek i vara u krivim pretpostavkama, možda je ljudska podlost ipak jača od 'plemenite visosti', demokracije!?
Upravo smo čuli radosnu vijest da je Hrvatska uspostavila diplomatske odnose s Botsvanom; hvala Bogu, bar ćemo biti ispred te afričke zemlje glede poštovanja ljudskih prava, i to je nešto; tko zna?
Omiš, 12. rujna 2005.g. dipl. Ing. Damir Kalafatić
|